Vremenska kapsula – Narodne novine u godini jubileja

newspapers-444447_1280

Godina 2018. donela je sa sobom, čini se, nikad veći broj jubileja, najvažnijih istorijskih godišnjica, a jedne beogradske dnevne novine u jesen toga Leta Gospodnjeg ispunile su zakonski uslov za odlazak u penziju, napunivši 65 godina – uprkos tome, i dalje rade.

Da počnemo, dakle od, važnih godina koje se završavaju sa 8, a biće tu i onih koje sadrže i broj 18. Nećemo u Srednji vek (to prepuštamo budućem muzeju na mestu železničke stanice) krenućemo od 1718. godine, kada je, u okviru Habzburške monarhije, nastala – Kraljevina Srbija. Ona nije dugo potrajala i nije bila naša, ali bismo, s obzirom da su prošla tačno tri veka, i da smo potom upravo na tom prostoru počeli da gradimo sopstvenu zemlju, možda, mogli i da je ne zaboravimo baš u potpunosti, kao što jesmo. Sledeća je 1878, godina kada je, na Berlinskom kongresu, savremena Srbija postala nezavisna država, posle dva rata sa Turcima, razočarana Rusima i uz podršku Austro-Ugarske, zemlje čije zastave su, koliko već 1908. naši preci cepali u Beogradu, jer je otela Bosnu i Hercegovinu. Tada nije izbio rat, ali, iduće decenije jesu čak tri, od kojih je poslednji završen pre tačno sto godina – 1918. Tada je stvorena i Jugoslavija, pod imenom Kraljevine SHS. Već 1928. ubistvima u Skupštini zajednička država je svima pokazala da ne može da opstane, ali je ipak potrajala još čitav ljudski vek (ko živ ko mrtav).

Među jubilejima u koje se klela nova, komunistička Jugoslavija, pomenimo i početak gradnje Novog Beograda 11. aprila 1948, mada su dvojica novobeogradskih autora, među kojima i pisac ove kolumne, utvrdili da je sve počelo 20. maja 1938. Kako god, zna se šta se nepobitno desilo 1948: Tito i Staljin su prestali da budu braća. A 1953. su počele da izlaze Večernje novosti.

Pre tačno šest i po decenija, 16. oktobra 1953, Novosti su u prvom broju izveštavale o Tršćanskoj krizi. A usled te krize, i u jeku narodnog bunta u Srbiji zbog smanjenja NR Slovenije na račun Italije, Novosti su i nastale, kao čedo razbuktalog jugoslovenskog patriotizma, rođenog 1948, ovoga puta usmerenog protiv zapadnih sila. Prvi večernji (zaista se u to doba dana i štampao i prodavao), „bulevarski“ list. Reč tabloid još se nije koristila.

Novosti je u to, objektivno sivo i oskudno doba, osnovao fini intelektualac, prevodilac sa nemačkog i francuskog jezika, Slobodan Glumac, koji u naše vreme ne bi bio na čelu novina. On je pedantno, u svesku, upisivao sitne brojke, vodeći sopstvenu knjigu tiraža. Brojevi, u prvo vreme, nisu bili impresivni i Novosti su bile u opasnosti i da se ugase. Opstale su i dočekale uspeh, ubrzo upisavši ispod glave „list sa najvećim tiražom u SFRJ“.

Večernje novosti su, dakle, išle u vrtić kada je, 1958. godine, Televizija Beograd počela da emituje program. A do varljivog leta 1968. već su bile tinejdžer. Bunt u Studentskom gradu je, 2. juna te godine buknuo baš tokom manifestacije čiji su Novosti bile suorganizator. Kamenice su poletele ka Radničkom univerzitetu, a onda je ljuta studentarija krenula ka gradu… i miliciji. Moralo se i o tome izveštavati. Poseta novinskoj dokumentaciji otkriva i iznenađujuće realan opis događaja za medij u zemlji koja nije videla demokratiju, osim pomalo u radničkim savetima. Starije kolege pričale su mlađim kako su išli na sastanke po komitetima, i sa vrhom policije, i raspravljali, argumentima i ravnopravno, kako treba pisati u to klimavo doba (primedba cinika: pa, i oni su bili članovi komiteta, normalno je da su mogli da vode dijalog sa drugim članovima). Doduše, postojao je i novinar zbog čijih su tekstova studenti palili izdanja lista. I to je, valjda, nekakav pluralizam…

O čemu su još pričale stare kolege? O mnogo toga, a najviše o specifičnom boemskom životu novinara u Beogradu druge polovine 20. veka. Imali su para, birani su uglavnom po realnim kriterijumima – dvoje među nekoliko stotina kandidata – pa su imali i duha. Poživeo je, da prenese uspomene, uglavnom onaj ko se klonio vinjaka.

Sedamdesetih niko u Jugoslaviji nije smeo da radi ništa, osim da sluša rokenrol, gleda fudbal, košarku i Fest, i bez reči u sebi konstatuje kako vrhuška rasparčava Jugoslaviju, i Srbiju. To je bio ozbiljan posao – hapsili su. Tiraži su bili veliki, a nagradne igre izdašne. Novosti mogu da se pohvale da su hrvatski komunisti zabranili jedan njihov broj, videvši, na karikaturi, u karirnom kafanskom stolnjaku – šahovnicu.

Osamdesetih su se Novosti osmelile da udare na Kurta Valdhajma, austrijskog predsednika i generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, zbog njegove ratne karijere među srpskim narodom, i moguće je da su tu napravile štetu Jugoslaviji i Srbiji pred germanskom desnicom, koja se ionako spremala da nam naudi (vidi: drugi pasus, 1918. godina). Zatim su Novosti, na braniku jugoslovenstva a protiv buđenja srpskog nacionalizma, oplele po Memorandumu SANU. Od osnivanja, sve vreme su te novine u patriotskom taboru, a krajem osamdesetih su prešle iz saveznih u republičke rodoljube. I svesrpske. Kao, uostalom, i gotovo svi Srbi. Novosti ne zovu uzalud i narodnim novinama.

Bilo je, u poslednjoj deceniji 20. stoleća, u Novostima i dalje podviga i druženja, lepih, ali i ružnih epizoda. Jednom je objavljena slika Uroša Predića – Siroče na majčinom grobu – u pratećem tekstu je pisalo da je to srpski dečko iz Istočne Bosne kome su sve milo i drago pobili muslimani, a on je rešio da upiše Vojnu akademiju. Pa će im, kako se može naslutiti, majku majčinu… Takva su bila vremena. Papir je bio loš, štampa mrljava, a Predić majstor realizma. Novosti su preživele i to, ali i kasniju bruku sa multiplikacijom Miloševićevih pristaša na beranskom aerodromu (Berane zaista ima aerodrom, ranije, čak, sa redovnim saobraćajem!). Petooktobarski prevrat dočekale su sa dve naslovne strane. Na jednoj – „Vandali spalili Skupštinu“, na drugoj – „Volja naroda pobedila“. S obzirom da je glavni urednik morao da utekne iz zgrade, jasno je da je pobedila volja naroda. To mogu samo Novosti – sećaju se stariji čuvenog reklamnog slogana, međutim, bio je i onaj „Ekspres daje uvek više“, pa od tih novina do danas ne ostade ni TV program.

Posle najnovije pobede narodne volje i učvršćivanja aktuelne vlasti, Večernje Novosti sudbonosni 5. oktobar uglavnom tretiraju kroz prizmu odnošenja umetničkih slika iz potpaljene skupštinske zgrade. Period poslednje tranzicije, one sa početka 21. veka, dočekale su kao rudnik zlata, isprva iskoristivši talas promena da se u potpunosti reafirmišu i dosegnu tiraž od danas za mnogo veće zemlje nestvarnih 300.000 štampanih primeraka, da bi kroz epizode menadžerskog i ljudskog bahaćenja sa snažnim lokalnim (plemenskim) karakteristikama, bile dovedene na prosjački štap.

Ekonomska kriza koja je sunovratila i svetsku i srpsku ekonomiju – i izdavača popularnog lista, Kompaniju Novosti, koja je Unapred pripremljenim planom reorganizacije izbegla stečaj – došla je tačno pre deceniju, 2008.

 

Preuzeto sa eKapija

Broj članaka 18

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Slični članci

Unesite pojam za pretragu i pritisnite enter. Pritisnite ESC za izlaz.

Nazad na vrh