Kako je jedna žena uticala na arihtekturu i razvoj Beograda

male_stepenice_kalemegdan

Iz generacije u generaciju, metropola koja se menja

Kao što su nekada svi putevi vodili ka Rimu, danas svi putevi u Srbiji vode ka Beogradu. Normalno je da  glavni grad jedne države privlači brojne investitore. Ako analiziramo tržište nekretnina dolazimo do podataka da se 70 odsto objekata gradi upravo u Beogradu. Taj trend se nastavlja. Izraelske, austrijske, kineske, arapske firme se utrkuju da investiraju u prestonicu Srbije.

Kada govorimo o nekog gradu, govorimo o arhitekturi grada, o ljudima i građevinama, o položaju, nasleđu i osobenostima. Kroz monografije, uvek se spominju arhitekte, pojedinci iza kojih ostaju dela. Za neke smo čuli, nekih se sećamo, a za veliki broj zgrada ne znamo ko su autori. Na Beogradu su pečat ostavljali osvajači, domaći neimari, doseljenici iz drugih slovenskih zemalja, a deo lepote centra grada dugujemo Rusima, koji su posle Oktobarske revolucije podigli nekoliko desetina objekata.

Beograd je grad koji se pamti. Tako je bilo u prošlosti, tako se nastavlja i u budućnosti. Neke arhitekte nisu projektovale zgrade, ali su komentarisale njegov izgled.

Čuveni arhitekta Le Korbizije rekao je da je: „Beograd najružniji grad na svetu na najlepšem mestu na svetu“. Mnogi se ne bi složili sa konstatacijom čuvenog urbaniste, jer Beograd nije ružan. Dugačak je spisak neimara, graditelja koji su ostavili svoj trag u arhitekturi Beograda, a jedna od njih je svakako arhitekta Jelisaveta Načić.

 

GLAVNI ARHITEKTA BEOGRADA JESLISAVETA NAČIĆ

Jelisaveta Načić
Jelisaveta Načić

Postoje ljudi čije zasluge za razvoj Beogrda nepravedno zaboravljene. Jelisaveta Načić je prva srpska žena, arhitekta i prvi glavni urbanista Beograda. U surovo vreme, kada je damama bilo veoma teško da se školuju i probiju, ona je počela da crta konture današnje metropole na ušću Save u Dunav. Odlučna i kreativna, Jelisaveta se u svetu muškaraca pozicionirala kao lider. Prva žena arhitekta bila je autor mnogih kapitalnih zdanja u Beogradu. Podsećam, u Srbiji 19. veka nije bilo mnogo školovanih dama. Ona je završila fakultet u vremenu kada je bilo samo sedam odsto žena koje su znale da se potpišu.

Vremena su se promenila. Danas govorimo o ravnopravnosti žena i o mogućnosti da Beograd opet dobije ženu gradonačelnika. Zato, priča o prvom ženskom urbanisti ne sme da ostane zaboravljena.

Jelisaveta Načić je postala glavni gradski urbanista davne 1902. godine. O njenom privatnom životu se malo zna. Rođena je u Beogradu 1878. godine kao trinaesto dete imućnog trgovca na veliko Mihaila S. Načića. Odrasla je u bogatoj familiji. Odluka da se upiše na tek otovreni Tehnički fakultet, kao prva studentkinja arhitekture u prvoj upisanoj generaciji studenata, nije naišla na razumevanje i odobravanje porodice. Naime, u Srbiji je od 1863. postojao Tehnički fakultet, ali odsek za arhitekturu osnovan je tek 1896, pa su tako u 19. veku u Srbiju dolazili arhitekte iz inostranstva. Uporna u svojoj nameri, Jelisaveta Načić, kao odličan student završava studije već 1900. godine. Po diplomiranju suočila se sa problemom rodne diskriminacije. Zahvaljujući uticaju porodice zaposlila se u Ministarstvu građevina, na mestu crtača. Viši položaji i napredovanje u službi nisu joj u početku bili dostupni. Čak i ova pozicija bila je uspeh za jednu visokoobrazovanu ženu u Srbiji toga vremena, pošto su po zakonu državnu službu mogli dobiti samo muškarci – samo osobe koje su služile vojsku.

Položivši državni ispit, sa svega 24 godine prešla je 1902. u inženjersko-arhitektonski odsek Beogradske opštine. Godinu dana kasnije 1903. godine Jelisaveta osvaja treće mesto na konkursu za izradu idejnog rešenja crkve u Topoli. Ona projektuje dekorativno, barokno stepenište od zelenog kamena, koje i danas krasi Beogradsku tvrđavu sa strane francuske ambasade, kao i Osnovnu školu „Kralj Petar Prvi”, pored Saborne crkve u Beogradu.

 

LJUDI TEŠKO PRIHVATAJU PROMENE

Istorijska priča o Jeslisaveti Načić je uvod u nešto što se danas dešava sa Beogradom. Svaki grad je podložan konstantnoj transformaciji prostora i materijala koji ga definišu. Metropola raste, širi se, razvija se, objekti se ruše i zamenjuju novim. Svaka promena je izazov. Ljudi teško prihvataju promene i kada god se dešava nešto što u velikoj meri menja osobenost dela grada vode se polemike da li je to ispravno ili nije. Razvoj je nešto što ne može stati, što se ne može zaustaviti. Veliki broj investicija i objekata koji se grade u Beogradu upravo daje tu transformaciju grada.

Kada naredna generacija bude gledala istorijske čitanke i dokumentarne emisije, sa emocijama posmatraće današnji Beograd. On će sutra biti moderna prestonica, sa širokim saobraćajnicama, visokim neboderima. To “sutra” kako će izgledati Beograd, danas moramo pažljivo da isplaniramo. Točak istorije koji ne može tek tako da se zaustavi. A možda to “sutra” isplanira neka nova Jelisaveta Načić.


Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Slični članci

Unesite pojam za pretragu i pritisnite enter. Pritisnite ESC za izlaz.

Nazad na vrh