Reportaža sa Svetskog prvenstva – doživljaj utakmice sa Švajcarskom iz ugla običnog navijača

utakmica SP

Avantura duga 1.700 kilometara

Nikad nisam očekivao da ce moj prvi susret sa Rusijom biti u najevropskijem delu, geografski gledano, kao i da će navedeni put izazvati toliku euforiju kod mene. Ali eto, jos jednom se pokazalo da vreme bira nas, a ne mi vreme u kom živimo. Ipak, da krenem redom. Nikad nisam bio fudbaler, iako sam jedan od sedam miliona selektora, ili koliko nas vec ima. Nikad nisam bio huligan, ali volim da se radujem dobroj utakmici i da zadirkukem drugare koji podrzavaju pogrešan klub (tu uključujem i urednika bloga).

Sa drugarima pred meč
Sa drugarima pred meč

Od “Italije 90”, kada su harali Toto Skilaći, Mateus, Maradona, Igita želim da odem na Svetsko prvenstvu. Ima nas koji još sa setom prepričavaju Piksijev lažnjak i Ivkovicev penal. Konačno, i meni se sreća  osmehnula. Srbija se kvalifikovala, a ja sam na vreme poručio karte. Društvo, ekipa uigrana, spremna za put do Baltika.  Kolima, krenulo se preko Bratislave, Brna i Varšave. Trebalo je videti sve Slovene kako žive. Obići njihove kafane i proceniti kvalitet piva i hrane.

Put od 1.700 kilometara i nije tako dug ako se uzme u obzir adrenalin i ekipa koja je sa tobom. Pauze su kratke, ali česte, i na svakoj se oplete fudbal – čisto da svaki Mađar i Slovak znaju ko je na Mundijalu. Neka zavide. Mi smo ponosni kao da smo mi ta ekipa koja će izaći na megdan Švajcarcima.

Bratislava je mala, slatka. Pristojna hrana i piće, a cene relativno povoljne. U iznajmljenom stanu imamo stoni fudbal. Vežbamo I mi kombinacije. Drma nas adrenalin, pa nismo osetili prvi dan puta. Rano se kreće dalje – treba pregaziti celu Poljsku. Malo se gubimo, ali ništa nas ne može sprečiti: stižemo u Varšavu. E, tu su još povoljnije pivnice i još ukusnija hrana. Topla preporuka da se obiđe.

Stadion u Kaljingradu
Srpski navijaci pred utakmicu

Treći dan putovanja je avantura sama po sebi. Naslov za poslednji deo triologije: put ka centru zbivanja. Granica. Tu smo. Nikad opuštenije i ležernije nisam stigao na granicu i nikad toliko ozbiljnih ljudi: policajaca, specijalaca, carinika, ali i Srba iz celog sveta. Tablice iz Slovenije, Nemačke, Holandije… Svi idemo ka istom cilju. Utakmica!

 

RUSI NAS DOČEKALI KAO NAJROĐENIJE

Grafit, dokaz prijateljstva Rusije i Srbije
Grafit, dokaz prijateljstva Rusije i Srbije

Stizemo, odmaramo i menjamo taktiku. Prelazimo na votku. Svako drugo piće bi bilo greh. Odmor kao u karantinu i docekujemo “dan D”! Od ranog jutra, reke ljudi hrle ka centru Kaljingrada. Neopisivo i neobjašnjivo. Ne stotine i ne hiljade, vec desetine hiljada Rusa i Srba zajedno na ulicama! Peva se, navija, skandiraju i neki ne baš tako lepi stihovi, ali ipak: fudbal je to. Razmenju se votka i rakija, pivo se toči na svakom ćosku. Ceo centralni trg je naš, a samo po negde sretnemo nekog Švajcarca.

Nisam rusofil i ne znam šta o nama misle u ostatku Rusije, ali ono sto sam video u Koninsbergu (Kalinjingradu), u mnogome menja mišljenje o Rusima. Možda nas ponovo njihova elita proda, ali nisam siguran da se sa tim slaže obična raja.

Dobrodošlica našim navijačima
Dobrodošlica našim navijačima

Na putu do fudbaleske arene prolazimo pivnice i prodavnice, uredno dolivajući alkohol. Ispred stadiona  pesma ne prestaje.

Stižemo i taman pred kapijama, kreće pljusak. Krijemo se ispod srpske zastave sa nekim Fincima koji su došli nas da gledaju. Znaju Mitra, Luku, Matića. Pričaju o Formuli 1 i o danima Samija Hipije. A šta im drugo ostaje. Žele nam sreću i svako kreće ka svom sedištu. Ulazimo. Zdanje kakvo mi u Srbiji možemo da sanjamo. Sve miriše na novo.

Himna, navijanje i nismo se ni čestito smestili – Mitrović 1-0!!! Kakva erupcija sreće i radosti. Pa to je dan koji čekam od 1990! Idemo momci! Deset hiljada naših navijača nije prestajalo da peva. Kao u bunilu gledali smo zeleni teren. Akcije su se smenjivale. Strpeli smo. A bogami i nadali. Džaka u 52. minutu izjednačava. Optimizam ne prestaje. U 64. minutu, meč je dobio drugu dimenziju. Sudija nas je oštetio za penal. Igračima je pao moral. Ceo vezni red dobio je žute kartone. Šaćiri pečati sudbinu u 90. minutu.

Atmosfera sa meča
Atmosfera sa meča

Kako da nastavim odavde? Rezultat znate. Prosto nismo izdržali. Bili su bolji, bar tako kaze semafor. Ja kao jedan od pominjanih selektora imam svoje tumačenje, ali o tome neki drugi put.

Hvala Rusima sto su nas docekali kao svoje, kao i na besprekornoj organizaciji prvenstva. Ja sam svoju dužnost ispunio. Bio sam na pravom mestu i za unuke imam još jednu dobru priču za prepričavanje. Aufiderzen Rusijo, vidimo se uskoro, a vama momci, fudbaleri, srećno protiv Brazila.

Broj članaka 1

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Slični članci

Unesite pojam za pretragu i pritisnite enter. Pritisnite ESC za izlaz.

Nazad na vrh